Jedno od čestih pitanja u vezi sa primenom Uredbe o fiskalnim pogodnostima i direktnim davanjima… (u daljem tekstu: Uredba) je kako sa namenskog računa izvršiti isplatu zaposlenom koji nema tekući račun.

S obzirom da se u članu 13. stav 15. Uredbe govori o prenosu novčanih sredstava na tekuće račune, logično je zaključivati da banke verovatno neće dozvoliti podizanje gotovog novca sa namenskog računa. Zbog toga je jedan broj privrednih subjekata jedino rešenje videlo u tome da zaposleni ipak otvore tekući račun.

Naše mišljenje se podudara sa ovim rešenjem u slučajevima kada privredni subjekt svim zaposlenima isplaćuje zaradu u visini minimalne zarade ili kada postoji više zaposlenih koji nemaju tekući račun od onih koji ga imaju i slično.

Međutim, postoje i situacije u kojima može da se izbegne otvaranje tekućeg računa za zaposlenog koji to ne želi. Radi se o situacijama kada postoje zaposleni koji imaju veće zarade od iznosa minimalne zarade, naročito kada broj zaposlenih koji nema tekući račun nije veliki u odnosu na ukupan broj zaposlenih.

Suština kako je to moguće objašnjena je u sledećem komentaru:

Kako je ispravno koristiti direktna davanja uplaćena na namenski račun?

Na ovom mestu ćemo to objasniti na jednostavnom primeru:

Prema tome, zaključujemo da je u određenim slučajevima moguće izbeći otvaranje tekućeg računa za zaposlenog koji to ne želi. Ipak, u nekim slučajevima to nije moguće jer ne postoji mogućnost „preraspodele“ novčanih sredstava dobijenih na namenski račun, odnosno kombinovanja tih sredstava i sopstvenih sredstava sa redovnog računa (npr. kada svi zaposleni imaju neto zaradu u visini minimalne zarade).