(Mišljenje Ministarstva finansija, br. 011-00-965/2019-04 od 13.12.2019. god.)

Odredbom člana 6. stav 1. Zakona o porezu na dobit pravnih lica (,,Službeni glasnik RS“, br. 25/01 … i 95/18, u daljem tekstu: Zakon) propisano je da je osnovica poreza na dobit pravnih lica oporeziva dobit.

Za utvrđivanje oporezive dobiti priznaju se rashodi u iznosima utvrđenim bilansom uspeha, u skladu sa MRS, odnosno MSFI i MSFI za MSP, kao i propisima kojima se uređuje računovodstvo, osim rashoda za koje je ovim zakonom propisan drugi način utvrđivanja (član 7. stav 1. Zakona).

U skladu sa članom 7a tačka 6) Zakona, na teret rashoda ne priznaju se novčane kazne, ugovorne kazne i penali.

U konkretnom slučaju, a kako proizilazi iz sadržine podnetog dopisa, obveznik je zaključio kupoprodajni ugovor sa drugim licem kojim su ugovorne strane definisale međusobna prava i obaveze po osnovu kupoprodaje određene robe. Međutim, posle nekoliko godina među ugovornim stranama nastao je spor vezan za količinu robe koju je potrebno isporučiti drugoj strani, što je rezultiralo pokretanjem sudskog spora (od strane druge ugovorne strane) sa zahtevom za naknadu štete. Navedeni sudski spor okončan je zaključenjem sudskog poravnanja kojim je, kako navodite u podnetom dopisu, predviđeno da svaka ugovorna strana (kao učesnica u sudskom sporu) snosi svoje troškove parničnog postupka, a obveznik se (kao tuženi) obavezuje da će drugoj strani (tužiocu) naknaditi štetu u iznosu koji je određen predmetnim poravnanjem.

U smislu zakona koji uređuje obligacione odnose, lice odgovorno za štetu dužno je da uspostavi stanje koje je bilo pre nego što je šteta nastala, a kad uspostavljanje ranijeg stanja nije moguće, ili kad sud smatra da nije nužno da to učini odgovorno lice, sud će odrediti da ono isplati oštećeniku odgovarajuću svotu novca na ime naknade štete.

Prema tome, rashod koji obveznik evidentira u svojim poslovnim knjigama po osnovu isplate novčanog iznosa drugoj strani u sudskom sporu, pri čemu predmetna isplata, saglasno pozitivnim propisima i, s tim u vezi, zaključenom sudskom poravnanju predstavlja naknadu štete (nastale u vezi sa poslovanjem obveznika), priznaje se u poreskom bilansu, u skladu sa članom 7. stav 1. Zakona.

Napominjemo da nadležni poreski organ u svakom konkretnom slučaju, shodno zakonu koji uređuje poreski postupak i poresku administraciju, u postupku kontrole utvrđuje sve neophodne činjenice koje su od uticaja na visinu poreske obaveze.

Izvor: Bilten – Službena objašnjenja i stručna mišljenja za primenu finansijskih propisa (Ministarstvo finansija)