1. Uvod
Javna rasprava o Nacrtu zakona o računovodstvu trajala je od 24. aprila do 15. maja 2026. godine.
Prezentacija Nacrta zakona o računovodstvu koja je organizovana u Privrednoj komori Srbije 11. maja 2026. godine i rasprava koja je usledila potvrdila je naše pretpostavke: odredbe Nacrta zakona koje smatramo spornim su delo nadležnih iz Ministarstva finansija, a ne profesora Zorana Petrovića, konsultanta Svetske banke.
Napomena: novi Zakon o računovodstvu se priprema u okviru programa Svetske banke EAASURE, uz sufinansiranje Ministarstva finansija Austrije, Državnog sekretarijata za ekonomske poslove Švajcarske (SECO) i Austrijske razvojne agencije (ADA).
Na osnovu svega što su rekli i načina na koji su reagovali na pojedine primedbe učesnika u raspravi, stekli smo utisak da predstavnici Ministarstva finansija nemaju nameru da vrše korekcije odredbi Nacrta zakona koje su oni osmislili.
Zbog toga smo zaključili da je jedini način koji eventualno može da dovede do rezultata u pogledu odredbi koje smatramo spornim, dokazivanje da se radi o odredbama koje su u suprotnosti sa propisima EU i presudama Suda pravde EU.
Razlog za takvo razmišljanje je nedavna odluka Vlada Republike Srbije da naloži svim državnim organima da obavezno provere usklađenost sa pravnim tekovinama EU pre usvajanja zakona. Naročito je naglašena obaveza konsultovanja sa Evropskom komisijom i pribavljanje mišljenja Ministarstva za evropske integracije.
Ako se imaju u vidu i višegodišnji pokušaji otvaranja Klastera 3 u pregovorima sa Evropskom unijom, navedeni pristup dokazivanja neusaglašenosti sa propisima EU dodatno dobija na značaju.
U tom smislu smo odlučili da analiziramo sledeće odredbe Nacrta zakona o računovodstvu i ukažemo na to da su u suprotnosti sa propisima EU i presudama Suda pravde EU:
- član 18. st. 22-26.
- član 18. stav 27.
- član 20. stav 3.
- član 21.
Nakon izvršene analize, Ministarstvu finansija smo poslali primedbe i obrazloženja koje objavljujemo u nastavku teksta. Nadamo se da će nadležni u Ministarstvu finansija sa pažnjom sagledati kratki izveštaj koji smo im prosledili, a detaljniju i potpuniju verziju izveštaja smo pripremili za Evropsku komisiju i Ministarstvo za evropske integracije.
2. Član 18. st. 22-26.
Nije u skladu sa propisima EU i presudama Suda pravde EU.
Obrazloženje:
Odredbama ovih stavova predviđeno je bespotrebno i suvišno administrativno opterećenje, bez sprovedenog testa proporcionalnosti. Direktno se krši načelo „samo jednom“ („Once-Only“) jer se dupliraju procedure (st. 17-19 i podaci u APR, MUP i CROSO). Kontinuirana provera predstavlja prikriveni sistem periodične reautorizacije. Komori se daju ovlašćenja bez zakonskog ograničenja, a troškovi opšteg nadzora tržišta se prebacuju na pružaoce usluga.
3. Član 18. stav 27.
Nije u skladu sa propisima EU i presudama Suda pravde EU.
„Lice iz stava 2. tačka 3), odnosno stava 6. tačka 3) ovog člana obavezno je da se kontinuirano profesionalno usavršava kroz različite vidove usavršavanja.“
Ukoliko je neophodno navoditi vidove usavršavanja, potrebno je navesti sve vidove usavršavanja: seminare, kurseve, učenje zasnovano na radu, podučavanje, mentorstvo, e-učenje, diskusione grupe, čitanje stručne literature, istraživanje, predavanja, samostalno učenje, univerzitetske programe, obuke i sve ostale vidove usavršavanja.
Obrazloženje:
Odredbe ovog stava omogućavaju stvaranje monopola i narušavanje konkurencije na tržištu edukacije, jer se daje isključivo pravo privatnim udruženjima da svojim internim aktima propisuju način kontinuiranog profesionalnog usavršavanja. Nameću se nove obaveze koje su restriktivnije od dosadašnje prakse, bez sprovedenog testa proporcionalnosti. Zakonski se ograničavaju oblici usavršavanja. Povećavaju se troškovi za mala i srednja preduzeća.
4. Član 20. stav 3.
Nije u skladu sa propisima EU i presudama Suda pravde EU.
Obrazloženje:
Odredbe ovog stava predviđaju utvrđivanje iznosa najniže sume osiguranja. Iznos osiguranja se utvrđuje u odnosu na prihod umesto u odnosu na stvarni rizik. Nije definisan pojam „računovodstvene usluge“ (pravna nesigurnost).
5. Član 21.
Nije u skladu sa propisima EU i presudama Suda pravde EU.
Obrazloženje:
Odredbama ovog člana se vrši preterano administrativno opterećenje za mala i srednja preduzeća. Krši se načelo minimalizacije podataka, kao i pravo na privatnost i profesionalnu tajnu kroz masovno prikupljanje podataka klijenata. Traži se slanje podataka koji već postoje u određenim bazama (APR), čime se direktno krši načelo „samo jednom“ („Once-Only“).

