Pogrešno tumačenje pojma „poreski obveznik“ u smislu propisa o PDV

U propisima o PDV u Srbiji postoje dva pojma koja mnogi poistovećuju. Radi se o pojmovima „poreski obveznik“ i „obveznik PDV“.

U smislu propisa o PDV, pojmovi „poreski obveznik“ i „obveznik PDV“ su vrlo različiti pojmovi i velika je greška izjednačavati ih.

Neobično je da tu grešku čine i pojedini stručni časopisi pa čak i Poreska uprava, čime još više doprinose nerazumevanju ovih pojmova, ali takođe utiču na privredne subjekte da u pojedinim situacijama plaćaju veći iznos poreza nego što bi trebalo.

U nastavku teksta ćemo objasniti razliku između pojmova „poreski obveznik“ i „obveznik PDV“ u smislu propisa o PDV i dati naše viđenje kako je došlo do čestog poistovećivanja ovih pojmova.

1. Poreski obveznik

Pojam „poreski obveznik“ definisan je članom 8. st. 1. i 2. Zakona o PDV:

„Poreski obveznik (u daljem tekstu: obveznik) je lice, uključujući i lice koje u Republici nema sedište, odnosno prebivalište (u daljem tekstu: strano lice), koje samostalno obavlja promet dobara i usluga, u okviru obavljanja delatnosti.

Delatnost iz stava 1. ovog člana je trajna aktivnost proizvođača, trgovca ili pružaoca usluga u cilju ostvarivanja prihoda, uključujući i delatnosti eksploatacije prirodnih bogatstava, poljoprivrede, šumarstva i samostalnih zanimanja.      

Prema tome, kada u propisima o PDV piše „poreski obveznik“ ili samo „obveznik“, radi se o pojmu koji označava lice koje samostalno obavlja promet dobara i usluga, u okviru obavljanja delatnosti, a u cilju ostvarivanja prihoda.

2. Obveznik PDV

Pojam „obveznik PDV“ nije definisan propisima o PDV i to bi mogao biti jedan od razloga zašto se taj pojam pogrešno izjednačava sa pojmom „poreski obveznik“ (odnosno „obveznik“).

„Obveznik PDV“ je pojam koji se maltene uopšte ni ne pojavljuje u prvoj verziji Zakona o PDV 2005. godine, osim na tri mesta – u članu 44. stav 3. i još na dva mesta u prelaznim i završnim odredbama.

Član 44. stav 3. Zakona o PDV iz 2005. godine:

„Lice koje iskaže PDV u računu ili nekom drugom dokumentu, a nije obveznik PDV ili nije izvršilo promet dobara i usluga ili nema pravo da iskaže PDV, duguje iskazani PDV.“

Na osnovu ove odredbe proizlazi da pojam „obveznik PDV“ podrazumeva obveznika koji se evidentirao u evidenciju za PDV.

Kasnijim izmenama i dopunama Zakona o PDV pojam „obveznik PDV“ je još mnogo puta uvršten u tekst zakona, a te odredbe potvrđuju prethodni zaključak u vezi sa definicijom tog pojma.

Prema tome, kada u propisima o PDV piše „obveznik PDV“, radi se o pojmu koji označava poreskog obveznika (vidi kraj tačke 1) koji se evidentirao u evidenciju PDV.

3. Razlika između pojmova

Svi obveznici PDV su i poreski obveznici, ali nisu svi poreski obveznici i obveznici PDV.

Primer je mali poreski obveznik iz člana 33. Zakona o PDV.

Mali poreski obveznik jeste „poreski obveznik“, ali nije „obveznik PDV“ (osim ako se dobrovoljno opredeli za evidentiranje u evidenciju PDV).

4. Kako je došlo do toga?

Kako se desilo da se često ne pravi razlika između pojmova „poreski obveznik“ i „obveznik PDV“?

Kao što smo rekli u prethodnom delu teksta, jedan od razloga je verovatno to što ne postoji definicija pojma „obveznik PDV“ u Zakonu o PDV.

Ipak, analizirali smo ovo pitanje detaljnije kako bismo ustanovili da li postoji dodatni razlog za čestim poistovećivanjem ova dva pojma.

Problem smo pronašli u Uputstvu za primenu Zakona o porezu na dodatu vrednost, koji je priređen i objavljen od strane Poreske uprave.

Naime, u delu uputstva u kojem se objašnjava pojam „poreski obveznik“ iz člana 8. Zakona o PDV pogrešno se koristi termin „obveznik PDV“:

Slika 1.

Slika 2.

Imajući u vidi činjenicu da je Uputstvo za primenu Zakona o PDV objavila Poreska uprava i da je prilikom uvođenja PDV u Srbiji to bio najvažniji dokument za objašnjenje odredbi Zakona o PDV, može se zaključiti da je ipak ovo verovatniji razlog zašto se pojmovi „poreski obveznik“ i „obveznik PDV“ često mešaju.

5. Primer greške

Tipičan primer greške zbog poistovećivanja pojmova „poreski obveznik“ i „obveznik PDV“ smo opisali u sledećem komentaru:

Obveznik PDV prodaje vozilo koje je nabavljeno sa obračunatim PDV u vreme kada nije bio obveznik PDV

Naime, u članu 25. stav 2. tačka 3a) piše:

„PDV se ne plaća i na promet:
3a) dobara i usluga za koje pri nabavci obveznik nije imao pravo na odbitak prethodnog poreza;“

Termin koji se koristi u ovoj odredbi je „obveznik“, a ne „obveznik PDV“. Kao što smo objasnili prethodno, to su različiti pojmovi.

Pogrešno tumačenje ove odredbe dovodi do sledeće situacije: obveznik PDV koji prodaje vozilo koje je nabavljeno sa obračunatim PDV u vreme kada nije bio obveznik PDV, umesto da se pozove na član 25. stav 2. tačka 3a) i plati porez na prenos apsolutnih prava, obračunava PDV i plaća mnogo veći iznos poreza nego što treba (zbog poistovećivanja pojma „obveznik PDV“ sa pojmom „obveznik“).

Ispravno tumačenje je sledeće: iako prilikom nabavke vozila nije bio „obveznik PDV“, privredni subjekt je bio „obveznik“ iz člana 8. Zakona o PDV i kao takav nije imao pravo na odbitak prethodnog poreza. Treba u toj situaciji da koristi oslobođenje PDV iz člana 25. stav 2. tačka 3a) i da na taj promet plati porez na prenos apsolutnih prava.

Podelite: